Piše: Dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj
Svi potomci doseljenika sa nostalgijom u očima su posmatrali kako klan Korleoneovih tamani pastu, proslavlja i tuguje zajedno. Anegdote, fusnote i postskriptumi su postali dio filmskog folklora.
„I belive in America” – Ja vjerujem u Ameriku – poslije ove čuvene replike sve je moguće! Prva replika u filmu „Kum”, klasiku, bez koga se ne može zamisliti nijedan osvrt ili filmsko preispitivanje svjetske kinematografije.
Film počinje pomenutom replikom i na vjenčanju kćerke Don Vita Korleonea, Koni (Talija Šir) za Karla Ricija (Džijani Ruso) u Njujorku u kasno ljeto 1945.
Kako „nijedan Sicilijanac ne može odbiti uslugu na dan vjenčanja svoje kćerke”, Don Korleone, poznat među svojim prijateljima i saradnicima kao Kum i Tom Hejgen (Robert Duval) zauzeti su saslušavanjem zahtjeva prijatelja i saradnika.
U međuvremenu Don Vitov najmlađi sin Majkl (Al Paćino), koji se vratio iz Drugog svjetskog rata kao odlikovani junak, priča svojoj djevojci Kej Adams (Dijana Kiton) anegdote o kriminalnom životu svog oca, uvjeravajući je da on nije kao njegova porodica. Majkl ostaje po strani familijarnog biznisa – organizovanog kriminala. Međutim, kada mu ubiju oca Don Vita Korleonea, Majkl je primoran da izvrši osvetu, obavezan krvlju i „čašću” za nasilni put moći i opstanka.
Među gostima na svečanosti je pjevač Džoni Fontejn (Al Martino), govorilo se da je inspiracija za ovaj lik bio glumac i slavni pjevač Frenk Sinatra, za koga su tvradili da je imao blisku relaciju sa italijanskom mafijom.
Džoni Fontejn je Korleonov kum, koji je došao iz Holivuda da zamoli Kuma da mu pomogne da dobije ulogu koja ću mu revitalizovati karijeru. Džek Volc (Džon Marli), šef studija, ne da Fontejnu ulogu, ali Don Vito Korleone kaže Džoniju: „Daću mu ponudu koju neće moći da odbije”. Mnoge stvari koje imaju logiku ili određena sociološka i ekonomska objašnjenja, ovdje su zamijenjena, jer Kopola misli da on ima pravo na sopstvenu interpretaciju svijeta, odnosno mafijaškog života i njihovog gvozdenog kodeksa, ali i na dijalog sa drugima, a prije svega sa samim sobom. Reditelj se nije obazirao na ideološke i sociološke predrasude, uopštene pojmove, niti je smatrao aktuelnim raspravu o tipičnom pošto je vjerovao da je svaka istina u svojoj biti i te kako egzistentna. Jedna od najšokantnijih scena u filmu dolazi rano, sa odsječenom konjskom glavom. Protestovala su udruženja za prava životinja. Kopola je kasnije rekao kako je dobio konjsku glavu od preduzeća za proizvodnju pseće hrane; konj nije ubijen specijalno za potrebe filma. Hejgen po naredbi Don Vita odlazi u Kaliforniju kako bi riješio problem, ali mu Volc ljutito odvarati kako neće dati Fontejnu ulogu, koja je savršena za njega, jer je Fontejn „uništio” karijeru starlete koju je Volc favorizovao. Sledećeg jutra, Volc se budi u krvavom krevetu i pronalazi odsječenu glavu svog trofejnog konja Kartuma od 600.000 dolara. Po Hejgenovom povratku, porodica se sastaje s dilerom heroina Virdžilom „Turčinom” Solocom (Al Letijeri), koji je uticajan u protivničkoj porodici Tatalja. Soloco traži od Don Korleonea političku zaštitu i djelimično finasiranje kako bi se počeo masovni uvoz i distribucija heroina, ali uprkos velikoj količini novca koji bi zaradio Don Vito odbija ne želeći drogu među djecom i u školama.
Don Vitov najstariji sin, Santino Soni Korleone (Džems Kan), upada u razgovor i indirektno izražava interes za posao. Njegov otac ljut je zbog Sonijeva upadice pred čovjekom koji nije član porodice, kasnije ga nasamo ukori.
Ubrzo potom, na Don Korleonea je izvršen atentat na lokalnoj pijaci. Javno se ne zna da li je preživio. Soloco i njegovi ljudi zatim ubijaju Luku Bracija (Leni Montena) i otimaju Hejgena. Soloco nagovara Hejgena da ponudi Soniju dogovor koji je prethodno ponuđen njegovom ocu, ali Soni odbija, rekavši kako će zaratiti sa porodicom Tatalja i Solocom.
(Nastaviće se)